Mr. sc. Ivan Kozlica odgovorio prof. dr. Veljku Đuriću Mišini
Mr. sc. Ivan Kozlica uputio je odgovor na tekst prof. dr. Veljka Đurića Mišine objavljen na portalu Ferata 27. studenoga 2017. pod nazivom ‘Magla Ivana Kozlice’.
Odgovor mr. sc. Ivana Kozlice u cijelosti pročitajte OVDJE.
Одговор Проф. др. Вељка Ђурића Мишине
Prof. dr Veljko Đurić Mišina
Objavljeno: 7 prosinac, 2017 www.ferata.hr
O čemu mr Ivan Kozlica i ja raspravljamo
Nadam se da se mr Ivan Kozlica i ja slažemo u jednom: jugoslovenski politički (komunistički) sistem nije dozvolio naučno istraživanje ratnih žrtava jer bi se ispostavilo da su i žrtve koje su pobile partizanske jedinice veoma brojne. A to bi bio početak procesa urušavanja komunističke revolucije!
Gospodin Kozlica i ja sigurno se ne slažemo da bi u tom istraživanju bilo dokazano da su najbrojnije žrtve bili pripadnici srpskog naroda a najbrojniji zločinci pripadnici hrvatskog naroda. A to bi bio početak procesa urušavanja politike proklamovanog bratstva i jedinstva! Josip Broz je, ipak, bio rimokatolik i Hrvat!
Najbrojniji ratni zločini na teritoriji Jugoslavije izvršeni su u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Sada, forma internet rasprave, međutim, nije prilika da se o tome raspravlja. Trebalo bi da pokušamo da razjasnimo određene netačnosti o stradalnicima Vrličke i/ili Cetinske krajine, da ispravljamo greške i približimo se istini bez obzira na to koliko će biti bolna!
Mr Ivan Kozlica ubacuje nove teme i time remeti raspravu o dve-tri sporne činjenice. Tako, na primer, ubacuje primedbe na tekst mr Miloša Crnomarkovića „Stradanje Srba vrličke krajine 1941-1945. godine“, koji sam ja, kao glavnik i odgovorni urednik, odobrio za objavljivanje. Priznajem da sam bio svestan da ima mane i greške ali sam smatrao da predstavlja mali doprinos utvrđivanju broja ratnih žrtava. Dobro je što je gospodin Kozlica ispravio određene greške, pa koristim priliku da mu se zahvalim. Nekolike zamerke na sadržaj ne stoje jer je dobro poznato da u istorijskoj nauci nema konačne istine već postoje različita tumačenja. U njegovim zamerkama vidljivo je neznanje iz oblasti osnovnih načela istoriografije. Tako na primer, posle konstatacije da je Crnomarković „skrpio“ svoj tekst od „nekoliko svjedočanstava i mnoštvom netočnih podataka“, ispravljao je deo iskaza anonimnog izbeglice iz Vrličke krajine koju je 22. jula 1943. godine dao radnicima Komesarijata za izbeglice vlade generala Milana Nedića. Radi se o tvrdnji da je u selu Ugljane zapaljeno sedam srpskih kuća a trojica meštana Srba ubijena. Da je mr Kozlica dobro savladao lekciju koja se odnosi na kritiku izvora onda bi sa znatno više uvažavanja čitao taj dokument i video vrste i brojnost zločina, pa bi sa manje prepotentnosti ispravljao nebitne činjenice. Uostalom, što bih ja branio Crnomarkovića kad on to može da čini?
Ne znam koliko je gospodin Kozlica upućen u metodologiju istraživanja i revizije određenih baza podataka ratnih žrtava. Sam čin što postavljanjem pitanja („Kako je do toga došlo“ i „tko je to revidirao“) spori unapred svaku promenu dosadašnjih tvrđenja, pokazuje da mu je metodologija strana.
Gospodin Kozlica veoma naivno pokušava da se služi sitnim nametanjem nove teme a to je, na primer, termin „Muslim“ koji se javlja u kompjuterizovanoj verziji popisa ratnih žrtava iz 1964/65. godine koja je rađena 1991. godine. Naglašavam: nijedan saradnik Muzeja žrtava genocida nije učestvovao u tom poslu! Skraćivanje pojedinih pojmova urađeno je zbog ondašnjih kompjuterskih programa. Tako se desilo da je i reč „Musliman“ skraćen u „Muslim“! Na ovom mestu trebalo bi da mu držim lekcije o zločinima pripadnika muslimanske SS „Handžar divizije“, ili o pripadnicima SS divizije „Princ Eugen“ koji su se prerušavali u četnike i masakrirali nekoliko zaselaka čiji su stanovnici bili Hrvati (to je opisao specijalni opunomoćenik Nemačkog Rajha u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Edmund Glez fon Horstenau u svojim memoarima). To, međutim, ovom prilikom ne želim jer bi to bio povod za nametanje nove teme.
S obzirom na strast gospodina Kozlice da kod drugih traži greške i ispravlja ih novim činjenicama, nudim mu priliku da precizno opiše kontekst stradanja određene teritorije, na primer svoga sela, sa proverljivim podacima o žrtvama (ime, očevo ime, prezime, mesto i datum rođenja, način, mesto i vreme stradanja, zločinac..., izvor podataka) a ja ću taj tekst, na hrvatskom jeziku i latinicom, objaviti u jednom od brojeva Godišnjaka za istraživanje genocida!
Sve zamerke i „zamerke“ navode me na zaključak da je svaka dalja javna rasprava sa mr Ivanom Kozlicom gubljenje vremena. Stoga, obećavam da neću više javno reagovati.
PS: Ponudio sam pomoć u kopiranju anketnih listića iz popisa ratnih žrtava 1964/65. godine. Gospodin Kozlica kao da ne zna da je nabavka nekoliko hiljada listića veoma dugotrajan i veoma skup posao. Stoga ponavljam: neka to bude samo za njegovo selo. Ali ja ne znam to ime!
Iskrena zahvalnost uredniku i čitaocima na strpljenju.
